Četrnaestog, odnosno – prvog januara po starom kalendaru, slavi se Mali Božić (Sv. Vasilije) i srpska Nova godina.
Kada je za kalendarski početak nove godine uzet 1. januar, onda je Mali Božić počeo da se obeležava kao srpska Nova godina. Za ovaj dan vezuju se mnogi običaji, a postoje i sujevrja šta na ovaj dan ne bi trebalo raditi.
Kada je Karađorđe obnovio srpsku državu, bilo je uobičajeno da se skupštinska zasedanja održavaju za Mali Božić. Pravili su se godišnji pregledi, podnosili se izveštaji i dogovarali se poduhvati za novu godinu.
Mnogo toga što se radi za Božić ponavljalo se ili dovršavalo za Mali Božić, tako da i ovaj praznik obiluje živopisnim obredima.
Širom Vojvodine pale se vatre na raskršćima. Tako se tera zlo, a ujedno se jača Sunčeva svetlost i toplota. U zapadnim delovima Srbije, na Mali Božić se pale ostaci badnjaka od Božića.
Mesi se i posebni obredni hleb – vasilica, u čas Svetog Vasilija.
Novu godinu valja dočekati budan, pa su u ovom bdenju mnoge devojke gatale da li će se te godine i za koga udati.
Na Mali Božić, 14. januara, ponovo se unosi badnjak i opet dolazi položajnik, a na trpezi je glava božićne pečenice koja se čuva do tog dana.
Nema komentara