Nadežda Petrović: Reči koje treba da zna svaka Srpkinja

Nadežda Petrović

Najznačajnija srpska slikarka Nadežda Petrović rođena je u Čačku 12. oktobra 1873. godine.

 Njen otac bio je Dimitrije – Mita Petrović, a majka Mileva bila je sestričina Svetozara Miletića. Imali su 13 dece od kojih je devetoro preživelo. Mlađa sestra čuvene slikarke bila je književnica Milica Mišković, a najmlađi brat značajni slikar, diplomata i pisac – Rastko Petrović.

Onoliko koliko je pamtimo kao najznačajnijeg našeg umetnika s početka veka i kao nekoga ko je poštovao srpsku tradiciju a stremio modernom svetu, Srbija nikada neće zaboraviti ni njen humanitarni rad.

Nadežda Petrović i Kolo srpskih sestara

Slavna slikarka je 1903. godine okupila viđenije građane i izložila ideju o osnivanju ženskog udruženja. Njegov cilj bio je jačanje nacionalne svesti vezane za oslobađanje “porobljene braće” pod turskom i austrougarskom vlašću, ali i pomoć ugroženima – bez obzira na nacionalno i versko opredeljenje.

Na Veliku gospojinu, 28. avgusta, u sali restorana Kolarac okupilo se skoro tri hiljade žena. Za prvu predsednicu izabrana je Savka Subotić, za potpredsednicu Delfa Ivanić, a Nadežda Petrović postala je sekretarica udruženja.Naziv udruženja “Kolo srpskih sestara” osmislio je Branislav Nušić, koji je napisao i prva Pravila.

Prva akcija je bio dobrotvorni koncert u Narodnom pozorištu, sa ciljem prikupljanja pomoći za postradale u Makedoniji. Za tu priliku Nadežda Petrović je sama sastavila program, a dekor je uradio vajar Đorđe Jovanović. Jedan od darodavaca je bio i kralj Petar I, koji je po svom ađutantu poslao prilog od 1.000 dinara u zlatu.

Na osnivačkom skupu Kola prisutnima se obratila čuvena umetnica. Ovako je glasio govor Nadežde Petrović:

„Pa šta hoće od nas bes turske truleži i šta Evropa koja u svojim nedrima milione svojih rođenih sinova radenika eksploatiše za račun silnih bogataša i aristokracije. Zar se mi smemo nadati da će nam prosvećena Evropa dati pomoć? Zar je njoj stalo do nekoliko miliona Srba i drugih Slovena?

Otresimo se starog nemara, rastresimo lance nehata, priberimo se. Na zajednički posao, prigrlimo opštu stvar kao svoju rođenu.

Zakunimo se da ćemo društvo održati sa njegovom patriotskom svrhom dok i jedna Srpkinja traje!

Možda vam se svidi

Nema komentara