ZASAVICA: Uspomene jedne devojčice na savršen dan

Zasavica

Prirodni rezervat Zasavica je magično mesto i pravi odmor za oči. Pregršt prelepih boja, zelenila i cveća čine da se osećate kao deo neke čarobne priče. I to ne deo onih dobro poznatih bajki iz knjiga u našem detinjstvu, sa dvorcima, kraljevima i kraljicama. Već postajete delić sasvim nove, jedinstvene priče, sa drvenim kućicama, biljkama i životinjama koje nećete svuda viđati, ukusnom hranom koju nećete svuda jesti i sa svega nekolicinom ljudi koji će vaš bajkoviti boravak učiniti još prijatnijim.

Svoje uspomene iz jednog od najpoznatijih prirodnih rezervata u Srbiji sa portalom „Oseti Srbiju“ podelila je Iva Ignjatović.

– Sredinom 2007. godine, sunčanog prepodneva, nastavnica biologije odlučila je da povede sva odeljenja sedmog razreda do Zasavice. Mnogi smo se zapitali šta li je to, gde se nalazi, da li će nam biti zanimljivo, šta li ćemo videti… Nismo ni slutili da će se naše jednodnevno putovanje pretvoriti u pravu avanturu. Da ćemo moždane riznice dopuniti mnoštvom novih informacija i živopisnih slika. Niko nije pomislio da ćemo upoznati toliko skromnih, dragih, naizgled običnih ljudi, koji su za samo jedan dan uspeli da nas očaraju i učine da ih doživotno pamtimo.

Mangulica kao dobroćudno detence

Zasavica je specijalni prirodni rezervat koji je od 1977. godine pod zaštitom države. Ovaj rezervat bogat je livadskim, šumskim i močvarnim predelima. Pored raskošne flore, karakterišu ga i raznovrsne životinje (mnoge vrste riba, vodozemaca, gmizavaca i ptica).

Meni se najviše dopala, verovali ili ne, posebna vrsta svinje – mangulica. To je jedno veselo, skakutavo biće, sa tamnosivim čekinjama, kraćeg trupa, blago savijene njuškice na gore, pa deluje kao neko dobroćudno detence sa prćastim nosićem. Izuzetno su plemenite i mogli smo da se krećemo u njihovoj blizini bez bojazni da će ikoga povrediti.

Iva nije neko ko inače ima priliku da obiđe mnogo mesta u Srbiji, a evo i zašto.

A da, nisam vam rekla! I ja sam “posebna” vrsta. Ne krećem se poput većine ljudi. Koristim elektomotorna kolica, što mi otežava kretanje po pojedinim predelima. Međutim, u Zasavici tih problema nije bilo. Naravno da nije sve bilo prilagođeno osobama sa invaliditetom, ali ni trenutka nisam to osetila i učestvovala sam u svim predviđenim obilascima ovog magičnog mesta.

Ovo je, dakle, veoma važno znati! Zasavica je dovoljno prilagođena da svako u njoj može da uživa. Iva Ignjatović poziva sve nas da tokom proleća i leta posetimo ovo čarobno mesto.

– Dragi ljudi koji koristite pomagala, zakotrljajte svoje točkove, posegnite za svojim hodalicama i štapovima i upustite se u ovu čudesnu pustolovinu!

Iva Ignjatović
Foto: Nikola Nenadović

Zasavica ima vodiče koji umeju da drže pažnju

Hrabra mlada dama uspela je da uživa i u plovidbi močvarom. I dan-danas pamti taj doživljaj.

Jedna od omiljenih avantura svakako je bila 40-minutna vožnja brodićem duž močvare, tokom koje nam je vodič pričao o svim vrstama životinja koje žive u njoj. Iskreno, nikad mi vodiči nisu držali pažnju, do susreta sa ovim čovekom. Sa sjajem u očima i neverovatnim žarom govorio je o raznim “vodenim stvorovima”, poput mrmoljaka, nervoznih i užurbanih patki, uz kmečave zvuke žaba i neoprezno vijuganje belouški. Uz sva ta simpatična stvorenja, nadletale su nas i okruživale šarolike vrste ptica. Ono što je našeg vodiča izdvajalo od prethodnih i činilo zabavnim bili su vicevi, dogodovštine, zgode i nezgode u tom carstvu životinja. Nemo smo posmatrali sve što nam se pružalo i pamtili informacije, koje bismo u knjigama najverovatnije preskočili.

Zasavica vas neće ostaviti gladnima, ako je verovati rečima Ive Ignjatović.

– Šta je ono što čoveka posebno okrepi i učini srećnim? Naravno, bogata srpska trpeza. Nadomak svega pomenutog nalazi se farma u kojoj nas je ugostila prostodušna, čestita porodica. Oni su bili skromni ali hrane je bilo u izobilju. Mekane, sočne buhtle sa džemom i eurokremom, veličine divovske pesnice, oveća šolja mleka, pohovano belo meso, najfinije pečen krompir i šarene salate bogate povrćem. Nijedno dete se nije pekmezilo i „zabušavalo“ sa hranom već smo tamanili šta smo imali pred sobom, kao “gladne godine”.

Možete da kupite i magareće mleko!

Zasavica ima još jednu specifičnost – magarce! Najčuvenije i najskupocenije mleko, upravo od magaraca, može se kupiti u ovom rezervatu. Ono se preporučuje svima koji imaju astmu, bronhitis ili bilo kakva plućna oštećenja, kao i za celokupan imuni sistem. Ono obiluje proteinima i štiti organizam od bakterija i virusa.

Nakon toliko zanimljivosti, anegdota, obilazaka, hrane i druženja sa ovim čarobnim mestašcem i njegovim čuvarima, izmoreni i srećni ušli smo u autobus i svi odreda zaspali do Beograda. Kad sam se probudila, mislila sam da sam dobar deo dana sanjala. Međutim, evo, i danas taj “san” živi u meni.

Zabranjeno preuzimanje, kopiranje ili bilo kakvo drugo korišćenje teksta bez dozvole portala „Oseti Srbiju“. Pročitajte Uslove korišćenja.

Naslovna fotografija: facebook.com/pg/Zasavica.Nature.Reserve

Možda vam se svidi

Nema komentara