Loading...

NAJVEĆE ULJE NA PLATNU U SRBIJI: U Somboru se već 120 godina „krije“ slika koja čeka NAŠ ODGOVOR

Leta 1896. godine Budimpešta je pripremala Milenijumsku izložbu kako bi se na veličanstven način proslavilo hiljadita godišnjica dolaska Mađara u Panonsku niziju. Tim povodom na sve četiri strane kraljevstva, Ugarska je izgradila Milenijumske kule, a jedna od njih nalazi se u Beogradu – čuvena zemunska kula Gardoš. Svi značajniji gradovi dali su sve od sebe da doprinesu slavlju. Saborski odbor u Sremskim Karlovcima naručio je od Paje Jovanovića da naslika „Seobu Srba“ kako bi prikazali značaj našeg naroda u istoriji moćne carevine. Dok je novoizabrani član Srpske kraljevske akademije oslikavao Arsenija Čarnojevića, Somborci su pošli na dalek put. Tražili su slikara čiji će kist biti dostojan slike koja će poneti ime „Bitka kod Sente„. Tragali su za čovekom koji će na platnu oživeti borbu u kojoj su Turci napokon proterani južno od Save i Dunava.

 

U vojne manevre zbog verodostojnosti slike

 

Ferenc Ajzenhut, Foto: Wikipedia

Čak do Teherana stigli su glasnici somborskog plemstva kako bi našli gospodina Ajzenhut. Franc je rođen u Bačkoj Palanci. Poreklom je bio Nemac, ali oduvek se smatrao Mađarom, pa je ime promenio u Ferenc. Bio je veliki zaljubljenik u tajanstveni Bliski istok. Zato je delegacija morala da potegne na dalek put da ga pronađe. Tada mu je ugovorom obećana veliku svotu novca za izradu slike kojom su želeli da se predstave na Milenijumskoj izložbi. Nije im smetalo to što nije imao iskustva sa istorijskim kompozicijama, naročito ne na velikom formatu koje su Somborci tražili… Ništa ih nije sprečilo da neobičnom umetniku garantuju sumu od 12 hiljada forinti. Tim novcem u to doba mogao je da kupi 40 jutara najplodnije bačke oranice.

Prionuo je na posao, nošen pričom o slavnoj bitki, ni ne sanjajući da će baš to platno zauvek ostati njegovo najpoznatije delo. Najpre se naslušao priča o tome kako je 1697. godine vojska Eugena Savojskog potukla ratnike sultana Mustafe II. Potom je tražio i dobio odobrenje da prisustvuje vojnim manevrima. Dugo je izučavao ponašanje vojnika, propinjanje konja, udarce sablji… Obraćao je pažnju na svaki detalj koji bi mogao da prenese na platno koje će vekovima kasnije mnogima oduzimati dah.

Ukoliko vam se dopadaju naši tekstovi, zapratite našu stranicu na Fejsbuku

kako biste dobijali redovna obaveštenja o našim novim pisanjima 🙂

Bitka kod Sente – spektakularno platno napravilo probleme Županiji

Od početka se znalo da malo platno ne dolazi u obzir, naročito pošto želite da zadivite ljude na Milenijumskoj izložbi. Zato je ovo najveće ulje na platnu u Srbiji široko 7, a visoko 4 metra.

Ajzenhut je slikao u Minhenu, a platno je tamo i uramljeno. I sam ram predstavlja posebno umetničko delo. Rađen je od drveta, sa bogatom pozlatom, a na njemu su zastave dve vojske i oružja korišćena u bici. Na vrhu okvira nalazi se zastava županije, kao i prikaz njenog zaštitnika svetog Pavla. Sa leve strane, nešto niže, nalazi se glava zmije, simbolički prikaz toga da se bitkom kod Sente stalo za vrat turskoj “nemani”. Zajedno sa ramom, „Bitka kod Sente“ zauzima površinu od 40 kvadratnih metara.

Od Minhena do Bezdana lađa je prevozila ogromnu i važnu sliku, a onda je nastao i veliki problem. Slika nije mogla da uđe u zgradu.

Bačko-bodroška županija sagrađena je 1808. godine, za potrebe smeštaja administracije. I ona sama predstavlja spomenik kulture, sa svojih 200 različitih prostorija, odaja i sala. Najlepša je svakako velika svečana sala koja je morala da istrpi “sakaćenje” – baš zbog Ferencove slike. Posebnom dozvolom Županijskog senata njen spoljni zid probijen je iznad balkonskih vrata pa do tavanice, kako bi slika mogla da se unese.

Ulje na platnu “Bitka kod Sente” drži rekord po veličini na prostorima bivše SFRJ, ali za nju su vezane brojne zanimljivosti. Novosađani su tražili da slika pređe u njihovo vlasništvo 1929. godine kada je Novi Sad postao centar Dunavske banovine. Ipak, slika se i dan-danas nalazi u Somboru i moguće je videti uz prethodnu najavu posete. Godišnje je obiđe oko dve hiljade ljubitelja istorije i umetnosti.

Interesantan je i podatak da slika nije nijednom restaurirana, a da je njeno kompoziciono rešenje neverovatno.

Bačko-bodroška županija, foto: Oseti Srbiju

 

Kompozicija koja će doveka veličati pobedu belog princa

 

U prvom planu slike su austrijski vojnici koji prelaze preko grudobrana Turaka. Posmatraču su okrenuti leđima, kako bi se dočarala njihova važnost – odakle god da gledate sliku, oni će biti ispred vas i štititi vas.

U središnjem delu slike je austrijski princ Eugen Savojski, na belom konju, dok je uz njega grof Palfin na crnom konju sa isukanom turskom sabljom. Eugen Savojski je osvetljen sunčevim zrakom sa desne strane, a mač podiže ka suncu, kako bi se značaj njegove pobede što više uzdigao. Prinčeva leđa čuva vojskovođa sa šlemom, kome je lik podario slikar lično. Gde god da se pomerite i odakle god da ga pogledate, delovaće kao da vas Ajzenhut posmatra – slično kao i sa slavnom Mona Lizom.

Ukoliko vam se dopadaju naši tekstovi, zapratite našu stranicu na Fejsbuku

kako biste dobijali redovna obaveštenja o našim novim pisanjima 🙂

Vojnici privode zarobljenog turskog Kisig Džafer pašu. On je ponižen, pognute glave, u senci, svestan toga da se osmanlije nikada više neće vratiti u ove krajeve.

Kada se „Bitka kod Sente“ posmatra sa raznih strana, stiče se utisak da se i sama slika kreće. Šeta oko vas, osvaja vas, onako kako je austrijska vojska osvojila panonske krajeve koje su pustošili Turci.

Svaki lik – i austrijskih i turskih vojnika – gleda vas, proučava i procenjuje – imaćete utisak kao da se svi naslikani pitaju jedno: da li je vredelo? Da li smo mi, potomci, zaslužili takvu borbu i bitke vođene zarad naše sadašnjosti…

Na nama je da im damo odgovor, makar prećutno.

Kad budete izlazili iz svečane sale Županije, pogledajte ponovo na brzinu likove na slici i pokušajte da ih uverite da jesu i da će ostati pamćeni.

Zauvek, kako i dolikuje.

Foto: Oseti Srbiju

Možda vam se svidi

Komentari (2)

  • Radmilo 6 godina pre Odgovor

    Srbija je još lepša i veća nego što mislimo,čim postoji ovakav sajt da nas podseti i za one koje ne znaju,obavesti,ukaže i nauči o znamenitostima,lepoti i pameti naše otadžbine.
    Srbija je lepa onoliko,koliko postoje ovako lepi sajtovi o njoj.

  • Dušan 6 godina pre Odgovor

    Iskreno,čuo sam za ovu sliku ali nisam znao da je u Somboru. Svaka čast autoru! prvom prilikom idem u Sombor