DARKO MITROVIĆ: Prednost Srbije je u nama samima

Dugo su ljudi uživali u njegovom glasu, pa i u „mračnim“ komentarima na radiju. Onda su krenuli da posećuju njegove stendapove, a snagu je dokazao na najtežem i najboljem nastupu – posle smrti supruge Sneže koja je bila njegov najjači pokretač. Sada ćemo ponovo uživati sa njim, u „razgibavanju“! Darko Mitrović, radijski i TV voditelj, kolumnista i komičar vraća se na male ekrane. Od ponedeljka, 1. aprila, zajedno sa kolegom Veljkom Pajovićem vodiće jutarnji program „Mentalno razgibavanje“ na novoj TV Nova.

Iskoristili smo priliku da popričamo sa njim o tome šta nas čeka, ali i da vidimo šta Darko Mitrović misli o našoj zemlji i kako je oseća. Pričali smo o dobrim stranama života u Srbiji, kao i o tome kako bi želeo da Srbija živi…

• Radijsko, pa televizijsko, pa opet radijsko, pa sad opet televizijsko… Kakvo „Mentalno razgibavanje“ Vam je draže? Da li je lakše obraćati se publici preko radio talasa ili pred kamerama?

Moram da vas ispravim na samom početku. Oduvek je postojalo samo jedno „Mentalno razgibavanje“. Radijsko. Ono prvo televizijsko „Razgibavanje“ koje pominjete je bio jedan mali neuspešni eksperiment u koji su nas uvukli tadašnji čelnici B92 i ni u kakvoj korelaciji nije bilo sa originalnim radijskim Razgibavanjem. Ono je bila laka zabava, jedna, smatram, greška, koja je samo zbunila slušaoce radijskog Razgibavanja. To je greška koja nikad nije trebala da se desi ali eto, čovek se uči dok je živ.

Darko Mitrović: Televizija je surova

Ovo novo televizijsko Razgibavanje na kanalu NOVA ili bivšem Top Kanalu je zamišljeno kao radio na televiziji. Znam da su takvi eskperimenti uglavnom završavali kao fijasko ali ovo je zamišljeno potpuno drugačije. Kad može Hauard Stern, možemo i mi.

Iskren da budem, najprijatnije se osećam kada sam sakriven i ušuškan u radijskom studiju, ali čelnici United Media Grupe sve čine da Veljku i meni to isto omoguće i pred neumoljivim televizijskim kamerama.

Radio kao medij je mnogo intimniji i meni draži. Publika te doživaljava kao obične i sebi ravne ljude – što mi zapravo i jesmo. Televizija je surova i zahteva mnogo više rada, priprema i svega. To samo znači da sam lenj.

Foto: Promo

• Vaš novi partner u „Razgibavanju“ je Veljko Pajović. Kako je došlo do te saradnje? Šta ćete novo podariti gledaocima?

Najbolje stvari u životu se pojave onda kada ih najmanje očekujete. Sasvim slučajno. Isto to se dogodilo i sa mojim novim kolegom, dugogodišnjim, prekaljenim radijskim virtuozom, Veljkom Pajovićem. Taj nespojivi spoj, kako neki tvrde, uopšte nije tako nespojiv kako se čini na prvi pogled. Veljko će u emisiju uneti jednu prekopotrebnu dozu ozbiljnosti, ali i vrlo namazan i istanačan humor. Ja ću sa druge strane, kao dežurni mračnjak i satiričar, pokušati da na stvari gledam potpuno neozbiljno i obesmislim obesmišljeno.

Verujem čvrsto u uspeh emisije. Mentalno razgibavanje ima veliki broj pratilaca, obožavaoca i uopšte ne sumnjam da će emisija biti vrlo gledana.

Šta će to novo gledaoci moći da vide? Jednu novu energiju, na kraju krajeva gledaće radio na televizji. Malo li je na ovu oskudicu kvalitetnog programa u Srbiji? Zvučim pretenciozno ali nije tako, zapravo sam samo realan.

Darko Mitrović: Ljudima je dosta priče o politici

• Godinama se bavite i stendap komedijom. Da li je teško zbijati šale na račun vremena u kom živimo?

Stendap komedija je kao i radio, moja velika ljubav. Kad smo kod toga, prvi sledeći nastup imam sutra, 23. marta u Bitef Art Cafe-u. Izvinjavam se što koristim ovaj intervju kako bih izreklamirao sebe.

Ja sam i audio i vizelni egzibicionista. Volim tu energiju koju osećam kada stanem na pozornicu pred sve te ljude i pokušavam da ih zasmejem. To je jako teško, jer činjenica je da živimo u jednom raspalom društvu, poremećenih vrednosti, gde se ljudi bukvalno bore da prežive.

Kada ste se vi poslednji put nasmejali onako od srca? Materijala imam i previše.

Ali uglavnom pričam o svom životu, svoja loša iskustva pretvaram u komediju, a publika se tu prepoznaje. Ima i politike, naravno, ali lično mislim da im je dosta priče o tome, da im je potrebno da se nasmeju, opuste i zaborave na trenutak probleme.

Biti stendap komičar je jako teško. Taj specifičan scenski žanr sa sobom nosi i velike žrtve. Posle samo mesec dana od kada je moja najveća ljubav, moj najbolji prijatelj i bračni partner, Sneža, preminula, imao sam prvi stendap nastup. Ona nije bila tu da me gleda. Nedostajale su mi te, za mene najvažnije oči u publici. Ipak sam odradio taj nastup i, kako rekoše, bio je to jedan od mojih najboljih nastupa ikada.

Ne znam da li je to bila eksplozija emocija izrečena kroz humor ili nešto drugo, znam samo da je bio posvećen njoj. Na njenom mestu, sedeo je naš sin. I to me je činilo srećnim. Njegov osmeh.

Foto: Privatna arhiva

• Šta je potrebno našem narodu da bi se „razgibao“ i počeo da živi bolje?

Potrebna nam je kolektivna amnezija. Potrebno je da krenemo ispočetka pa da polako gradimo bolje društvo, sasvim nov sistem. Moramo da dovodimo u pitanje sve i svakoga, da prestanemo da verujemo i očekujemo pastira koji će nas povesti u bolje sutra. Moramo kolektivno da se osvestimo, probudimo, pronađemo svrhu, sebe, shvatimo ko smo i šta smo. Potrebno je da napravimo veliko spremanje, očistimo prvo ispred svog praga. Da bi živeli bolje, moramo da počnemo da cenimo sebe, ali i da poštujemo druge. Da ne mislimo samo na svoje zadnjice. Moramo da stavimo prst na čelo za sve što nam se servira. Vreme je da razmišljamo svojom glavom. Moramo da prestanemo da mrzimo, a više da volimo. Eto, tada ćemo živeti bolje. Znači, nikada.

Darko Mitrović: Želeo bih ja mnogo toga…

Kako biste opisali Srbiju danas i onu u kakvoj želite da živite?

Današnja Srbija je na kolenima. Ljudi pored kojih prolazim su utučeni, pogubljeni, zamišljeni, agresivni, smrknutih lica i pričaju sami sa sobom. Postoji taj neki veliki jaz između siromašnih i bogatih, ali ako pogledate malo bolje, svi smo zapravo zarobljenici ove proklete avlije. Ovde nema srećnih, osim ako ne koriste opijate, medikamente ili alkohol, pa ostavljaju utisak lažne razdraganosti. Sve je postalo politika i gleda se samo kroz novac. Ruše se znamenitosti, jedna bogata istorija i pravi se nova, veštačka. Nestaje drveće, sve postaje beton, reke se guraju u cevi, zatrpani smo sopstvenim smećem.

Voleo bih da živim u Srbiji koja liči na jednu Kanadu, Island, Finsku, Švajcarsku, iz koje sam se, eto, igrom slučaja vratio pre nešto manje od mesec dana. Tamo postoji sistem, sve je podređeno ljudima i služi svrsi. Zašto ne prekopiramo nešto dobro što dolazi sa tog «trulog zapada»? Svi su smireni, rade, ali imaju novca. Provode vreme sa svojom porodicom i decom. Igraju se sa njima. Ovde se za takve stvari nema vremena jer se juri za prokletim novcem da bi se preživelo.

Voleo bih da Srbija ponovo oživi svoja prelepa sela, da ta ista sela ispune mladi ljudi koji će tamo moći da žive od svog rada, da tamo stvaraju i gaje porodice. Voleo bih da moj Beograd ima čiste i uređene fasade, a ne da se grade zgradurine na obalama reka koje zaklanjaju pogled na predivnu panoramu našeg glavnog grada.

Želim da živim u uređenoj državi u kojoj postoje pravila, ali da ta ista pravila važe za sve podjednako. Želeo bih ja mnogo toga…

Foto: Privatna arhiva

• Da ne budemo skroz pesimistični, koja je najbolja strana života u Srbiji?

Da ne budemo pesimistični… Najbolja strana života u Srbiji je to što je život u Srbiji kratak. To što direktno iz Srbije idemo pravo u Raj.

Srbija ima takav potencijal, ali ništa od toga nije iskorišćeno osim za bogaćenje pojedinaca. Srbija i dalje ima dobre, pametne ljude, pune empatije i duha. Ali su se ti ljudi nekako povukli, sklonili sa strane. Toliko prelepih planina, reka, šuma, gradova, varošica. Ljudi misle da kad kritikujem naš mentalitet ili državni aparat to automatski znači da ne volim svoju zemlju. Ne! Ja Srbiju volim i prosto sam ljubomoran na to kako su druge države uspele da od ničega naprave nešto. Zašto i mi ne možemo tako?

Doživite Srbiju u potpunosti,

ne kroz ekran telefona

Koje su, prema Vašem mišljenju, prednosti Srbije u odnosu na druge zemlje?

Imamo izuzetnu istoriju, velike ljude, čija imena sa ponosom izgovara čitav svet… Imamo mlade obrazovane, pametne ljude koji znaju šta neće, a to je ponekad bitnije nego znati šta hoćeš. Naša prednost je u nama samima. Za razliku od drugih država i naroda, ovdašnji ljudi te neće ostaviti da umreš na ulici od gladi. Ima negativnih primera, ali na svu sreću takvi su u manjini… Mi smo jednostavan i napaćen narod koji voli život.

Preporučite našim čitaocima tri destinacije u Srbiji koje svako od nas treba da obiđe.

U poslednje vreme sam slabo putovao po Srbiji. Ali ono što sam obišao je na mene ostavilo jak utisak.

Obavezno obići Taru i doživeti je u potpunosti, ne kroz ekran mobilnog telefona, njega ostavite kod kuće. Gledajte i upijajte onu lepotu, osetite onu energiju, boje, vazduh. Ono tamo, oduzima dah. Smeta mi što se prema prirodnim bogatstvima odnosimo vrlo neozbiljno. Smeta mi ta eksploatacija pod izgovorom privlačenja turista. Ne znam da li još uvek postoji ali obavezno obići prirodni rezervat Uvac koji je zaštićen još od ’71. godine. Tu se nalazi i jedino prirodno stanište beloglavog supa kojeg ako imate sreće možete videti. I treća destinacija koju morate posetiti je Krupajsko vrelo. Ako volite prirodu, vodu, mirno mesto, ovo je destinacija za pod obavezno.

Zabranjeno preuzimanje, kopiranje ili bilo kakvo drugo korišćenje teksta bez dozvole sajta Oseti Srbiju. Pročitajte Uslove korišćenja.

Možda vam se svidi

Nema komentara