Kristina, Zora, Ana Marija, pa čak i jedna princeza. U relativno kratkom periodu, mlada glumica Miona Marković dobila je priliku da se dokaže u četiri važne domaće produkcije.
U seriji „Jutro će promeniti sve“ glumi Kristinu, dok joj je u Bjelogrlićevom projektu „Žigosani u reketu“ dodeljena uloga novinarke Ana Marije Zečević. „Korene“ je pisao njen deda-stric Dobrica Ćosić, te je još lepši podatak da je Miona dobila ulogu u seriji rađenoj po ovom biseru srpske književnosti. A uskoro ćemo je gledati i u ulozi princeze Jelene Karađorđević u seriji „Kralj Petar Prvi“, reditelja Petra Ristovskog.
Miona Marković pričala je za „Oseti Srbiju“ o svojoj karijeri i o značaju podrške koju joj pruža porodica.
- Na samom početku karijere dobili ste priliku da snimate četiri domaće serije. Možete li već da kažete koja Vam je od te četiri uloge najdraža i zašto?
Svaku volim na svoj način. Kristina iz „Jutra“ je neposredna, prostodušna i naivna devojka željna provoda i ljubavi. Ona je komičan lik jer ne vidi sebe objektivno. Možda je ona najbolji čovek od svih mojih uloga do sad.
Zora je lukava, siromašna devojka koja je vrckasta, ali i proračunata.
Princeza Jelena Karađorđević je pre svega dostojanstvena.
Dok je Ana Marija, lik u kome možda ipak najviše uživam jer imam dosta prostora da je prikažem, ambiciozna, samouverena devojka koja s jedne strane ne pati ni od kakvih malograđanskih manira, ali je emotivno zatvorena.
- Igrali ste Zoru u seriji „Koreni“ koja je radila po istoimenom delu Vašeg pokojnog deda-strica Dobrice Ćosića. Šta mislite šta bi Vam rekao i kako bi reagovao na tu ekranizaciju?
Mislim da bi bio ponosan i zadovoljan.
- Već imate priliku da radite sa prilično zvučnim imenima srpske glumačke scene. Ipak, o kojoj velikoj saradnji još sanjate?
Sanjam o tome da sam na sceni sa Anitom Mančić i Jasnom Đuričić.
Miona Marković: „Želim da uspem kod nas, a ako se nešto proširi neću se buniti“
- Da li biste radije voleli da budete cenjeni i poštovani u Srbiji ili da karijeru razvijate u inostranstvu?
Bilo bi lažno skromno kada bih rekla da želim da uspem samo u Srbiji. Isto tako, bilo bi detinjasto i da sanjam prevelike snove. U svakom slučaju – želim da uspem kod nas, a ako se nešto proširi neću se buniti.
- Neretko obradujete obožavaoce na Instagramu čestim podužim pričama uz fotografije – naročito onima posvećenim porodici. Koliko je za Vas i Vaš uspeh bitno to što ste toliko vezani za roditelje i brata?
Svi smo mi skrojeni u ranim godinama. Bilo bi glupo zaboravljati i zanemarivati one koji su nas stvorili. Sada sam u godinama kada i sama treba da odlučujem i kada i sama treba da stvaram. Oni su moj temelj, moja baza, srušila bi se kula koju želim da sagradim ako bi ih zanemarila.
- Nema Vašeg intervjua u kom ne pominjete brata Vukana, tvrdeći da je on Vaš uzor. Pošao je očevim stopama i završio studije istorije u Londonu. Da li mladi naučnik ima u planu da se vrati u Srbiju? Kako ste podneli odvojenost od njega?
On i ja smo odrasli zajedno kao blizanci, mala je razlika između nas. Svaka sestra voli svoga brata, ali ovakav se rađa jednom u sto godina. On se ljuti kad ja ovako govorim, ali to govori i svako ko se susretne s njim. Bilo nam je teško kad je otišao, ali otišao je iz pravih razloga, pa se time utešiš. On želi da se vrati i vratiće se.
- Preporučite našim čitaocima tri destinacije u Srbiji koje svako od nas treba da obiđe.
Zaovinsko jezero, Đerdap sa Golupcem i Lepenskim virom i kanjon Uvca i kanjon Drine.
Zabranjeno preuzimanje, kopiranje ili bilo kakvo drugo korišćenje teksta ili fotografija bez dozvole sajta Oseti Srbiju. Pročitajte Uslove korišćenja.
Glavna fotografija: Miloš Lužanin
Nema komentara