Danas, nažalost, malo ljudi zna za njega. Ilija Marinković napustio je Srbiju sa samo devet godina kada je postao najmlađi student Bečke muzičke akademije. Pamtimo ga kao dečaka u odelcima koji nas je raspamećivao kad je svirao na televiziji… a od tad se mnogo toga promenilo.
Ilija Marinković godinama već svira širom sveta, čak i pred visokim državnicima. Svirao je austrijskom kancelaru Šiselu, francuskom Miteranu i dva puta Vladimiru Putinu. Danas predaje u Italiji, solističke koncerte održava širom Evrope, a odbijao je da svira gde god nisu hteli da ga najave kao Srbina.
Za portal „Oseti Srbiju“ pričao je o odlasku iz zemlje, svojoj karijeri i Srbiji.
- Osvojili ste brojna priznanja i nagrade tokom karijere koja traje već 32 godine, ako kao početak računamo Vaš prvi koncert. Koja nagrada Vam je najvažnija i zašto?
Ne znam da li mi je neka važnija od druge. Iskreno, za svaku nagradu sam uložio dosta truda i imam lepe uspomene, ali – ako bih već morao da izdvojim, onda je to takmičenje „Sarasate“. Osvojio sam prvu nagradu i, još važnije, nagradu publike. Od 1.200 osoba u koncertnoj Sali gde se održavalo takmičenje, njih 1.180 glasalo je za mene. Veoma mi je drago jer se tako nešto nije desilo u istoriji. I, naravno, UNESCO-va nagrada mladog umetnika za mir, kad sam svirao koncerte po celom svetu u humanitarne svrhe.
ILIJA MARINKOVIĆ:
„Mislio sam da će biti lakše“
- Otišli ste iz Srbije sa devet godina. Kakva su Vaša sećanja na odlazak i šta Vam je u tom periodu bilo najteže?
S obzirom na to da sam već često putovao pre toga navikao sam da odlazim. Zato sam mislio da će dan mog odlaska iz Srbije biti lakši, ali nije bio. Pritisak i saznanje da ostavljaš sve ono što imaš, u nadi da ćeš uspeti u tamo nekom „belom svetu“ zastrašujuće je za dečaka od devet godina. Ali, evo me, dobro je sve prošlo…
- Delili ste scenu sa Monserat Kabalje, Grejs Bambri, Zubinom Mehtom, Mihajlom Pletnovim… Koji nastup i saradnju nikada nećete zaboraviti i zašto?
Ne mogu da izdvojim nikoga od navedenih umetnika, zato što su stvarno svi fantastični u svom poslu. Saradnja sa njima mi je bila korisna i jedinstvena. Svakog od njih držim u srcu kao nešto posebno i nadam se da ću i u buduće sarađivati sa velikim umetnicima.
„Nisam ja taj koji odlučuje“
- Od desete godine do danas svirali ste u mnogim zemljama Evrope i sveta, pomenućemo Japan, Koreju, SAD, Kanadu, Vatikan… Svirali ste i za najvažnije ljude sveta, jedan od njih je i predsednik Rusije Vladimir Putin. Ipak, nemamo često priliku da Vas slušamu u Srbiji. Zašto je to tako?
Ne znam zašto. Puno sam radio. I danas puno radim. Uvek se rado odazovem pozivu iz moje Srbije. Jednom mi je jedan gospodin dobacio da ne dolazim u Srbiju jer sam navikao da sviram samo na svetskoj sceni. To, naravno, nije tačno i nema nikakve veze sa tim što ja ne dolazim. Ljudi ne znaju da nisam ja taj koji odlučuje.
Svirao sam ove godine Srpski novogodišnji koncert u Narodnom pozorištu. Bilo je fantastično – i meni dok sam svirao i, nadam se, onima koji su me slušali. Nakon koncerta napravili smo planove za dalje, videćemo šta će biti.

- Svirate klasičnu muziku, Mocarta, Sarasatea, Baha, Paganinija… Otkrijte nam uz koju srpsku pesmu Vam srce posebno zaigra? Šta najviše volite da zasvirate?
Uh, teško pitanje. Volim da zasviram uz muziku pokojnog Aleksandra Ace Šišića. A ono što slušamo kod kuće i u automobilu određuje moja šestogodišnja kćerka Magdalena, pa vi onda zamislite…
- Preporučite našim čitaocima tri destinacije u Srbiji koje svako od nas treba da obiđe.
Ja ću sad, kao i svaki Beograđanin, odmah da preporučim Beograd – Hram Svetog Save, Narodno pozorište i, naravno, srce Beograda – Kalemegdansku tvrđavu. Naravno, Srbija ima pregršt znamenitosti i van Beograda. Na primer, Krupajsko vrelo koje se nalazi kod Milanovca je fantastično mesto. Žao mi je što malo ljudi zna i priča o tome. Nismo ni svesni šta sve imamo u našoj Srbiji.
Naslovna fotografija: Wikipedia/ Music classic best
Komentar jes it iz