Dimitrije Vasiljević, proslavljeni srpski džez pijanista i kompozitor koji živi i radi u Americi, prvi put nakon 12 godina održaće koncert u rodnoj Srbiji. Zajedno sa svojim njujorškim kvartetom, nastupiće u Beogradu, u velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine, u ponedeljak 20. maja u 20:00 časova.
Ulaznice se mogu kupiti na biletarnici Kolarca.
Publici će, između ostalog, predstaviti i kompozicije sa najnovijeg albuma „Accidental Nomad“ (Ropeadope Records, 2018), koji se našao u ovogodišnjoj konkurenciji za Gremi nominacije u 4 kategorije.
Članovi kvarteta su:
Dimitrije Vasiljević – klavir, kompozicije
Rikardo Grili – gitara
Ben Tiberio – bas
Raphael Panije – bubnjevi
Ko je, zapravo, Dimitrije Vasiljević?
To smo vam otkrili još pre nekoliko meseci kada smo pokušavali da saznamo tačan datum prvog nastupa u Srbiji.
Tadašnji intervju sa Vasiljevićem možete pročitati ovde:
Sada kad znamo da nas od koncerta deli manje od mesec dana, pokušali smo da saznamo šta nas čeka u Kolarcu. Pitali smo Dimitrija kako se oseća, ali i šta o dolasku u Srbiju misle preostali članovi kvarteta.
- Nedavno ste nam rekli da završite sve škole u Americi, da dobro izbrusite zanat i muzički stil i eto Vas – prvi put nakon 12 godina nastupate u rodnom gradu. Kako se osećate znajući da ćete za manje od mesec dana svirati u centru Beograda?
Ludo i nezaboravno. Kao nomad koji se vraća kući. Šalu na stranu, svakako sam veoma uzbuđen i srećan što ću konačno imati priliku da sa publikom iz svoje zemlje podelim muziku koju već više od decenije sviram po svetu, a još nijednom u Srbiji.
Zimus sam svirao solo klavirski koncert u Banskom dvoru u Banja Luci i kada sam video da je publika i više nego dobro primila moj nastup, znao sam da je došao pravi trenutak da nastupim i u Srbiji.
Valjevski džez festival me je pozvao i omogućio mi da dođem sa svojim kvartetom iz Njujorka ovog maja i odsviram koncert na 35. Valjevskom džez festivalu, a ja sam onda iskoristio priliku da zakažem i koncert na Kolarcu, pred svojim Beograđanima, a par dana nakon toga ponovo i u Banskom dvoru.
Kvartet drugara i izuzetnih muzičara
- Znamo da će publika čuti kompozicije sa albuma „Accidental Nomad“. Možete li nam otkriti šta još spremate za Kolarac?
Na Kolarcu ću ovog puta svirati samo svoje autorske kompozicije, a pored pomenutih sa „Accidental Nomad“, publika će imati prilike da čuje i kompozicije sa mog prvog autorskog albuma «The Path of Silvan».
- Ima još vremena do koncerta 20. maja, ali moramo da pitamo i kad ćemo ponovo imati priliku da Vas slušamo u Srbiji?
Koncert na Kolarcu 20. maja je dakle jedan od tri planirana koncerta u Srbiji ovog proleća na svojevrsnoj «homecoming» mini-turneji koju vidim kao nekakvo probijanje leda pred domaćom publikom. Siguran sam da ću vrlo uskoro u Beogradu prirediti i jedan solo klavirski koncert, možda već ove zime i možda ponovo na Kolarcu sa nekim zanimljivim gostima, a siguran sam i da ću od sada češće nastupati u svojoj zemlji.
- Nastupićete zajedno sa svojim njujorškim kvartetom. Predstavite nam svoje kolege – Rikarda, Bena i Rafaela.
Mi smo svi drugari još iz studentskih dana i to drugarstvo je ono što mi je kao bend-lideru, pored visoke kompetentnosti muzičara, uvek veoma važno kad biram ljude za bend.
Sa Rikardom se znam najduže, upoznali smo se još prvog dana na Berkliju, gde smo dosta i svirali zajedno u raznim projektima. Sećam se, svirao sam mu čak i na diplomskom koncertu. Kasnije smo zajedno išli na master program iz džeza na NYU u Njujorku.
Rafaela sam upoznao upravo na NYU na jednom džem sešnu i odmah smo svirački i muzički kliknuli zajedno. On je takođe završio Berkli, ali je bio tamo nakon što sam ja već otišao iz Bostona, pa se ne znamo odande.
Rafael i Ben su dugogodišnji drugari i znaju se još sa „Manhattan School of Music“ gde su obojica išli na master, a kasnije su često svirali zajedno u različitim njujorškim bendovima. A ja sam Bena upoznao u Majamiju pre mnogo godina, kad sam na „Frost School of Music“ polagao audiciju za doktorat. Bio sam primljen, ali nisam ostao tu, već sam prihatio ponudu iz Univerziteta u Ilinoisu, a Ben se preselio iz Majamija u Njujork.
Sve u svemu, sudbina nas je posle mnogo godina ponovo sve sakupila na jednom mestu i poslednjih godinu dana se intenzivno družimo i sviramo zajedno na njujorškoj sceni.
Brazilac će se najbrže uklopiti
- Kako ste njima trojici objasnili Srbe, Srbiju i Beograd? Da li znaju šta ih sve ovde čeka?
Mislim da ni ne sanjaju šta ih sve u Srbiji čeka, mada su načuli neke priče. Izuzetno su uzbuđeni, jer inače veoma vole da putuju i izuzetno vole Evropu. U Srbiji do sada nisu bili i rekli su mi da ih ona veoma intrigira i da imaju veliku želju da je upoznaju. Rikardo je rodom iz Brazila i mislim da će se on najbrže uklopiti, jer je brazilski mentalitet veoma sličan našem. Rafaelu i Benu mislim da će isprva možda biti čudna naša neposrednost i srdačnost. Ali to su odlike na koje se čovek lako navikne, tako da sam siguran da će uživati u srpskom iskustvu.
- Preporučite našim čitaocima tri destinacije u Srbiji na koje moraju da odvedu svoje prijatelje iz inostranstva.
Na Valjevski džez fest, u Kolarac i u Banski dvor. Šalim se.
Srpski salaš ili farma sa autentičnom hranom, krajolikom, tradicionalnim predmetima i objektima, kao i ljudima koji je naseljavaju, mislim da je jedno od tri mesta koje bi svaki stranac umeo da ceni.
Zatim, srpske svetinje i istorijski objekti, manastiri i crkve, zamkovi i tvrđave koji netaknuti stoje u prirodi stotinama godina i svedoče o bogatoj srpskoj kulturi i duhovnom nasleđu.
I treća lokacija bi definitivno bila Beograd, gde gradska vreva pomešana sa mirisom patine i senkama brojnih generacija Beograđana, čini da svakome, pa i strancima koje su prvu put tu nađu, krv provri od uzbuđenja i nekakvog dečjeg, pomalo naivnog, ali prelepog ushićenja.
Nema komentara