Loading...

DIMITRIJE VOJNOV: Ovo je zanimljiv prekid tenzičnog života

Prošlo je skoro trideset godina otkako je Dimitrije Vojnov kao mali Zoki rekao da voli druga Tita. Za tih trideset godina mnogo toga se desilo, zemlja u kojoj živimo nekoliko puta je promenila i granice i naziv.

Ipak, film „Tito i ja“ i dalje je popularan. Scenarista, dramaturg, glumac i filmski kritičar Dimitrije Vojnov objasnio nam je zašto je to tako. Osvrnuo se i na trenutnu pandemiju virusa Covid-19, pa je udelio savet mladima koji teško podnose izolaciju. Čitaoce portala „Oseti Srbiju“ Vojnov savetuje i gde da prošetaju kako bi bolje upoznali našu zemlju.

  • Zašto je, prema Vašem mišljenju, film „Tito i ja“ aktuelan i danas – skoro tri decenije kasnije?

Ponovo živimo u vremenu kad se pojavljuju vođe koje imaju ambiciju da totalno kontrolišu život svojih građana, od onoga što je njihov posao u domenu državne politike do privatnog života. Kao sveprisutne medijske ličnosti, političari su naravno učesnici i u životima naše dece. Tito je i iz groba bio prisutan kao deo mog detinjstva, potom je došao Milošević. Živeli smo u društvu u kom su deca bila otvoreno uključena u građenje kulta ličnosti. I sećanje na to je jako. Ta tema je čak ponovo postala aktuelna. Ove godine smo na FESTu imali film „Jojo Rebit“ koji je veoma sličan filmu „Tito i ja“ a smešten je u vreme nacizma. Tu paralelu su prepoznali čak i američki kritičari, o našima da ne govorimo. Dakle, tema je večno aktuelna. Taj odnos deteta koje spoznaje da je sistem truo je priča koja nikada ne izlazi iz mode.

  • Kakav bi danas bio mali Zoki, čime bi se bavio?

Mali Zoki iz filma „Tito i ja“ je 1954. godine imao desetak godina. Dakle, danas bi imao 76 godina i bio odavno u penziji. Mislim da bi verovatno učestvovao u protestima 1968. godine. I bavio se nekim društvenim naukama. Možda bi bio sociolog i borac za ljudska prava. Tako nekako ga zamišljam.

DIMITRIJE VOJNOV:
„Ljudi sada imaju potrebu za pričama“

  • Učestvovali ste u stvaranju mnogih gledanih serija i filmova u Srbiji. Mnogi misle da i te kako umete da prepoznate kvalitet. Koje biste nam domaće filmove preporučili za prekraćivanje vremena tokom izolacije?

Iskreno, ne volim da se ono što radimo moje kolege i ja posmatra kao nešto za „prekraćivanje vremena“. Naše ambicije su ipak nešto veće od toga i ne bavimo se ovim poslom iz dosade. Sada je trenutak kada ljudi imaju potrebu za pričama, za pričanjem. Mi sada imamo priliku da uzvratimo društvu na pažnji i podršci koju nam daje. U tom pogledu, čini mi se da aktuelni program obiluje raznim sadržajima iz srpske produkcije koji su vredni pažnje, recimo – serija „Južni vetar“ ili film „Realna priča“.

  • Šta želite da poručite mladima u izolaciji, kojima je i inače sve teže da pronađu sebe? Kako da sami sebi pomognu da što bolje preguraju ovaj period?

Mladima valjda ne treba neko srednjih godina kao ja da objašnjava šta da rade. Potpuno je jasno da im je teško da provode vreme izolovani, bez druženja, okruženi članovima porodice koji ih po pravilu u tom životnom dobu nerviraju. Ali, to je sada prilika da svoju nevolju pretvore u nekakvu prednost, izađu iz svega ovog samouvereniji. Naročito ako uspemo svojom disciplinom da izborimo pobedu i prođemo kroz sve ovo sa najmanjim mogućim žrtvama.

Ja sam na Svetog Stefana 1999. polomio nogu i bio sam u kući do juna te godine zbog te povrede, uključujući i period bombardovanja. I onda kada sam se konačno vratio u život, sledećih godinu dana spadaju u možda najuzbudljivije u mom životu i rado ih se sećam. Stekao sam za to vreme nove prijatelje, razjasnio sebi čime želim da se bavim u životu, koji fakultet želim da upišem i fantastično sam se provodio. Ne kažem da se to sve ne bi desilo da nisam proveo šest meseci u kući, ali možda nešto i ne bi. Tako da mladi samo treba da budu svoji i da budu optimisti i da uskoro oni nama objašnjavaju šta i kako treba da se radi.

DIMITRIJE VOJNOV:
„Uzimali smo male stvari zdravo za gotovo“

  • Da li će, prema Vašem mišljenju, naš narod izvući dobru pouku iz trenutne epidemije koronavirusa?

Smatram da će se desiti ono što inače nastupa posle epidemije, a to je „amnezija“. Nadam se da neće puno ljudi imati trajne posledice po zdravlje i da puno ljudi neće izgubiti svoje najmilije. Ako bude tako, ako ti gubici iako su već veliki, ne budu još veći, čini mi se da ćemo se lako vratiti na staro. Ovo je bio jedan zanimljiv prekid onog tenzičnog života koji smo vodili, imali smo priliku da se povučemo u kuću, u porodični krug, ali ne i da se opustimo. Zato mi se čini da će nam ona napeta svakodnevica sada više prijati i da ćemo u njoj početi da uživamo i da razmišljamo o malim stvarima koje smo uzimali zdravo za gotovo. Isto tako mislim da će se ljudi vremenom navići na ovu izolaciju i da će kako vreme bude odmicalo sve ovo lakše podnositi.

  • Preporučite našim čitaocima tri destinacije u Srbiji koje treba da posete da bi bolje upoznali svoju zemlju.

Ko može sebi da dozvoli takvo putovanje, a ono nije nimalo jednostavno, treba da poseti Gračanicu i da vidi šta je ono zbog čega je Kosovo naša osnovna zemlja i zašto nam je važno. Od nekih mesta koja je nešto lakše da posetiti, izdvojio bih Muzej vazduhoplovstva na beogradskom aerodromu. Oduvek mi je bio omiljeni muzej, a čini mi se da je sada malo u zapećku iako ima izuzetnu kolekciju. I Đerdap, to je veoma impresivan prizor, susret snage prirode i ogromnog truda da se ona zauzda.

Zabranjeno preuzimanje, kopiranje ili bilo kakvo drugo korišćenje teksta bez dozvole sajta Oseti Srbiju. Pročitajte Uslove korišćenja.

Foto: YouTube Printscreen / Nedeljni Ekspres

Možda vam se svidi

Nema komentara