Dušanov zakonik donet je na saboru vlastele i crkvenih velikodostojnika, održanom na Vaznesenje Gospodnje, 20. maja 1349. godine u Skoplju. Uz Zakonopravilo Svetog Save, najvažniji je zakon (ustav) srednjovekovne Srbije. Cilj je bio da se srpska država uredi propisima koji bi važili za celo carstvo i podjednako za sve podanike.
Dušanov Zakonik je urađen na temeljima Zakonopravila. U nekim članovima car Stefan Dušan direktno upućuje na Zakonopravilo (članovi 6, 8, 11, 101, 109 i 196). Jedna trećina Zakonika je urađena po ugledu na odgovarajuće propise vizantijskog prava. Velika je sličnost članova Zakonika koji propisuju nezavisnost sudstva sa delovima iz vizantijskog zbornika Vasilike, koje su bile vizantijska prerada Justinijanovog zbornika.

Cilj cara Dušana
Car Dušan je želeo da Zakonikom ojača centralnu vlast i učvrsti državu. Međutim, hteo je i da obuzda zahteve srpske velike vlastele. Ona se u to doba njegovih osvajanja prekomerno osilila i svojim decentralizmom slabila državnu vlast.
Prvih 38 članova posvećeno je crkvi. Slede odredbe koje se odnose na povlastice vlastele i slobodnih ljudi i njihove dužnosti. Zatim one o obavezama zavisnog stanovništva, sebara (kmetovi i zemljoradnici). Dušanov zakonik je sadržao 201 član, ali se, u zavisnosti od sačuvanog prepisa, sastoji od 135 do 201 člana. Zakonik sačinjava jedinstvenu pravnu celinu zajedno sa dva vizantijska pravna akta: Justinijanovim zbornikom i skraćenom Sintagmom Matije Vlastara.
Surove kazne velikog cara
Prema Dušanovom Zakoniku, niko ne sme da se ženi bez blagoslova svog duhovnika. Ako ipak tako učini onda “takvi da se rastave”.
Ne samo da su zakonom uređivani bračni, već i seksualni odnosi, nego se kažnjavala i “blud među supružnicima”.
Ako vlastelinka učini blud sa svojim čovekom, da im se obema ruke odseku i nos sareže.
I koji vlastelin uzme vlastelinku silom, da mu se obe ruke odseku i nos sareže, a ako sebar uzme vlastelinku silom, da se obesi, a ako svoju drugu uzme silom, da mu se obe ruke odseku i nos sareže.
Ako vlastelin, ili vlastelinčić, opuje sebra, da plati sto prepera, ako li sebar opsuje vlastelina, ili vlastelinčića, da plati sto perpera i da se osmudi.
Ko se nađe da je ubio oca ili mater, ili brata, ili svoje čedo, takav ubica da se spali na ognju.
Pijanica otkuda ide i ozledi koga, ili poseče, ili okrvavi, a ne ubije, takvomu pijanici da se oko iskopa, i ruka odseče; ako li u pijanstvu što podere ili kapu skine, ili drugu sramotu učini, a ne okrvavi, da ga biju sa sto štapova i da se baci u tamnicu, i potom da se izvede iz tamnice i da se bije i pusti.
Ako se gde desi kome bilo gostu ili trgovcu ili kaluđeru, te mu uzme što otimačina, ili lopov ili kakva bila neprilika, svi takvi neka dođu carstvu mi, da im plati carstvo mi, što budu izgubili, a carstvo mi da traži kefalije i vlastelu kojima bude put predan i straže poverene. I svaki gost, i trgovac, i latinin, da dođe prvim stražama, sa svim što ima i nosi, da ga straža straži predaje sa svim; ako li se dogodi te što izgubi, neka bude porota, što reknu verodostojni ljudi po duši da su izgubili s onim porotnicima, to da im plate kefalije i straže.

Dušanov zakonik je dugo „živeo“
Car Dušan je ubrzo posle proglašenja Zakonika preminuo (1355). Srpska država uskoro je došla pod Osmansko carstvo (1459), ali Dušanov zakonik je i dalje u narodu živeo. O tome govore mnogi prepisi tog pravnog spomenika sve do 18. veka.
Rad na Zakoniku je započet odmah posle krunisanja Dušana za cara Srba i Grka 1346. godine. U samom nazivu titule car Dušan je istakao nameru da bude naslednik Vizantijskih careva. Srpsko carstvo trebalo je da nasledi Vizantijsko carstvo. Srbija je preko Zakonopravila Svetog Save već 130 godina primenjivala rimsko-vizantijsko pravo. Dušanov zakonik je predstavljao potpuno ujedinjenje srpskog i vizantijskog pravnog poretka u čitavoj državi.
Original Dušanovog zakonika nije sačuvan, ali postoji preko 20 prepisa. Najstariji prepis (verovatno najbliži originalu) potiče iz Struge (14. vek). Posle njega sledi prepis iz Prizrena (15. vek), koji je najpoznatiji, a zatim niz kasnijih koji se sadržinom udaljavaju. Zakonik će biti upamćen kao vrhovni pravni akt koji je srednjovekovnu Srbiju uspostavio kao pravnu državu.
Nema komentara