FANTAST: Bajkoviti dvorac čuva tajne velikog boema

Dvorac Fantast

Od malena volite Diznijeve filmove o princezama i prinčevima u velelepnim dvorcima. Čitate klasike svetske književnosti i oduševljeno zamišljate palate u kojima su živeli junaci najpoznatijih romana. Sve te visoke kule i prostrana uređena imanja… Dovoljno vam je samo da zažmurite i pred očima su vam najromantičnije scene iz mašte. Ako želite da vidite kako je kada se mašta pretvori u stvarnost, posetite Fantast.

 

Ko su bili čuveni Dunđerski?

Jedna od najbogatijih porodica u nekadašnjoj Austrougarskoj bili su Dunđerski. Teško je bilo ne diviti im se, jer su velikim trudom i radom, sasvim pravedno stekli su svoju imovinu. Uz to, većina Dunđerskih bili su i veliki dobrotvori.

Organizovali su mnoge humanitarne akcije, ali su i pomagali mladim umetnicima. Svi znamo za priču o pesniku Lazi Kostiću koji se zaljubio u mladu Lenku Dunđerski. Međutim, njena porodica je pomagala i Jovanu Jovanoviću Zmaju, pa i Urošu Prediću, koji je veoma bitan za priču o Fantastu.

Narod je voleo porodicu Dunđerski, jer su stajali čvrsto na zemlji. Novostečeno bogatstvo nije ih poljuljalo, već su nastavili da neguju prave vrednosti i da pomažu onima kojima je to potrebno.

Naravno, kakva bi to porodična saga bila da među njima nije bio i neko ko je svojim hedonizmom privlačio pažnju cele Evrope. Svi su znali koliko je Bogdan Dunđerski zaljubljen u život. Čak je i sada teško ne diviti mu se zbog toga.

 

Fijaker

Foto: Oseti Srbiju

Fantast – od svečanih balova do tora za ovce

Bogdan Dunđerski sagradio je dvorac Fantast 1925. godine. Na 15km od Bečeja, odnosno 135 kilometara od Beograda i danas stoji zdanje koje privlači brojne posetioce. Toranj i četiri ugaone kule napravljeni su u stilu neogotike, a svečana sala i oba ulaza urađeni u neoklasicističkom stilu.

Fantast je dobio ime po konju. Bogdan Dunđerski je bio veliki ljubitelj konja i imao ih je preko 1400, ali Fantast je bio njegov miljenik. Kada je uginuo, Bogdan ga je sahranio na svom imanju i dvorcu dao njegovo ime. Danas su kosti najlepšeg konja Bogdana Dunđerskog izložene u jednoj vitrini dvorca (lobanja i butna kost).

Dvorac Fantast

Foto: Oseti Srbiju

Danas su u dvorcu autentični samo zidovi i vrata. Umetničke slike, nakit i raskošni nameštaj bogatog veleposednika zauvek su nestali. Nakon oslobođenja 1945. godine sve je odneto u nepoznatom pravcu – tepisi, kristalni lusteri, srebrnjaci… U dvorac su puštene ovce i pod i deo zida potpuno su uništeni.

Dvorac Fantast je uz sve prateće objekte pretvoren u hotel sa 10 dvokrevetnih soba, dva apartmana, dve konferencijske i svečanom salom a u podrumu dvorca nalazi se restoran.

Bogdan Dunđerski

Foto: Wikipedia

Bogdan Dunđerski

U poljoprivrednoj školi u Beču Bogdan Dunđerski stekao je dobro obrazovanje. Uz trgovački gen koji je njegova porodica imala, lako je udvostručio nasleđeno imanje. Nikada nije želeo da se bavi industrijom i trgovinom, već se posvetio svojim imanjima, ergeli i strastima.

Bogdan Dunđerski bio je, kako kažu, veliki gospodin. Obrazovan, otmen, samouveren… Bio je patriota i vernik, ali uz to i veliki boem. Vino i lepe žene bili su njegovi poroci. Nikada se nije ženio i nije imao zvanične potomke. Život su mu obeležili jedna žena – Mara – i jedan muškarac – Uroš Predić.

Mara Dinjaški bila je žena kovača koji je radio na Bogdanovom imanju. Njegova želja da je osvoji bila je neverovatna, pa ju je otkupio za 21 jutro zemlje. Bila je domaćica na njegovom imanju, ali i njegova ljubavnica i žena koja je uživala u raskošu i dvojici muškaraca. Dok se u velikom bazenu ispred Fantasta kupala u mleku, Mara nije volela Bogdana onoliko koliko je on voleo nju. Varala ga je sa bivšim mužem koji je bio zadovoljan time da je dobio imetak Dunđerskog i ljubav svoje žene.

Pored dvorca Fantast Dunđerski je podigao kapelu posvećenu Svetom Đorđu. Tri mozaika na portalu i Tajnu večeru naslikao je Uroš Predić. Bogorodica je dobila Marin lik po želji Bogdana Dunđerskog.

 

Bazen - Fantast

Foto: Oseti Srbiju

Prijateljstvo koje je ušlo u legendu

Dvorac Fantast i danas je svedok velikog prijateljstva veleposednika Bogdana Dunđerskog i slavnog slikara Uroša Predića. Kapela u čijem je oslikavanju učestvovao Predić, trebalo je da bude njihov zajednički grob. Čim se uđe u kapelu, na bokovima se nalaze dva bareljefa velikog vajara Đorđa Jovanovića – Bogdanov lik i lik Uroša Predića.

Ako vam se sviđaju naše priče, LAJKUJTE Fejsbuk stranicu „Oseti Srbiju“ kako biste dobijali obaveštenja o našim novim tekstovima 🙂

O ovom velikom prijateljstvu govori i deo Bogdanovog testamenta:

Na mojem salašu sagradio sam jednu crkvu ukrašenu umetničkim radom mojeg dobrog prijatelja, akademskog srpskog slikara, Uroša Predića. Moja je želja, te prema ovoj naređujem, da se na mojem salašu u mojoj kosturnici uzidanoj u samoj crkvi sahranim. Kako je moj prijatelj Uroš Predić još za svog života izrazio želju da bude u toj crkvi i On sahranjen, to molim Maticu Srpsku da izvrši moju želju, a i želju Uroša Predića, koga će o trošku zadužbine preneti u moju crkvu odande gde se bude rastavio od života… Zabranjujem za sva vremena, da se u mojoj crkvi uzidanoj kosturnici osim mene i mojeg prijatelja Uroša Predića još neko sahrani.

Bogdan Dunđerski bio je pet godina mlađi od Predića. Ipak, preminuo je u 81. godini života, 1. novembra 1943, čak deceniju pre Uroša. Kako bi sprečio loše komentare o bliskosti sa Bogdanom, Uroš Predić rešio je da pristane na molbu žitelja rodnog mesta. Sahranjen je u Orlovatu 1953. godine.

[foogallery id=“466″]

Možda vam se svidi

Nema komentara