Staja i Božana Stanojević došli su u Vranje, zabeleženo je, oko 1835. godine. Tada je Kara-Staja (nadimak dobio zbog crne puti) počeo da se bavi mutavdžijskim zanatom – tkao je torbe od kozje dlake. Imali su pet sinova, od kojih je u Vranju najuticajniji bio trgovac Toma Stajić. Vremenom je postao i poslanik i predsednik opštine. Toma i njegova žena Anastasija imali su sedmoricu sinova – Mijalka, Tanasija, Velizara, Staju, Milana, Janaćka i Jordana. Baš on, Jordan Stajić, ušao je u istoriju naše zemlje kao jedan od najvažnijih srpskih oficira.
Ko je bio Jordan Stajić?

Rođen je u Vranju 1868. godine, gde je završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Potom je prešao u Kragujevac, da uči srednju školu. Put ga je dalje vodio u inostranstvo. Medicinu je studirao najpre u Gracu, pa u Beču.
Čim se vratio u Srbiju stupio je u vojnu službu. Mladi lekar bio je i te kako potreban srpskoj vojsci, a kako je u sanitetu bilo najmanje hirurga, odlučeno je da se Jordan Stajić pošalje u Beč.
Tamo je specijalizirao hirurgiju na klinici profesora Guzenbauera. Po povratku dobio je mesto šefa hirurgije u Vojnoj bolnici u Valjevu.
Kada je Veliki rat počeo da ranjava, bolnice su bile male za sve kojima je trebala pomoć. Priča se da je Jordan Stajić te 1914. godine dnevno operisao i po nekoliko hiljada ranjenih.
Jordan Stajić bio je u prvih pet školovanih srpskih vojnih hirurga. Tu su bili i pukovnik Roman Sondermajer, pukovnik Lazar Genčić, general Čedomir Đurđević i general Mihailo Petrović.
Valjevski kraj je 1915. godine pogodila velika epidemija pegavca. Iako je bio hirurg, Stajić je radio na suzbijanju epidemije. I sam je oboleo od pegavog tifusa, ali je i povrh toga danonoćno radio na hirurškom zbrinjavanju ranjenih. Bio je veoma vešt i brz, zato je dobio nadimak koji mu je služio na čast. Čuveni srpski lekar i brat ministra Đorđa Genčića – Lazar Genčić – rekao je da je Jordan Stajić „srpski Lare“. Baron Dominik Lare bio je komandir Legije časti i glavni hirurg u Napoleonovoj vojsci.
Albanska golgota Jordana Stajića
Nije bilo lako našim precima da se povlače preko albanskih gudura. Zima, glad i bolest kosili su ih na svakom koraku. Još je teže bilo lekarima koji su se trudili da pomažu koliko god mogu, ali su znali da mnogo njihovih ratnih drugova neće izdržati do kraja puta. Sa vojskom se povlačio i doktor Jordan Stajić. Sve vreme je tokom Albanske golgote operisao vojnike i izbeglo stanovništvo. Operisao je čak i prestolonaslednik Aleksandra Karađorđevića od upale slepog creva.
Dok se srpska vojska oporavljala i reorganizovala na Krfu, Jordan Stajić je poslat u Francusku. Srpska Vrhovna komanda odaslala ga je tamo da bi se upoznao sa organizacijom rada sanitetske i hirurške službe. Po povratku je upućen na Solunski front gde je najpre bio načelnik saniteta Vrhovne komande srpske vojske, a zatim upravnik i šefa Hiruškog odeljenja Srpske vojne bolnice u Solunu. Na toj dužnosti ostao je do kraja Velikog rata.
Doktor i general
Po završetku Velikog rata Jordan Stajić se vratio u Valjevo. Tamo ga je čekalo njegovo mesto načelnika Hirurškog odeljenja Vojne bolnice u Valjevu.
Kada je 1923. godine odlazio za Skoplje, na dužnost načelnika saniteta, iz Valjeva ga je ispratilo nekoliko hiljada građana.
Godine 1925. postavljen je za načelnika sanitetske službe u Ministarstvu vojske i mornarice, i proizveden u čin generala. Na ovoj dužnosti bio je do 1933. godine, kada je, po svojoj molbi, penzionisan.

foto: Wikipedia
Jordan Stajić je mnogo učinio za medicinu u Srbiji
Slavni vojni hirurg učestvovao je 1906. godine u osnivanju valjevske Čitaonice vojnih lekara, piše revija „Kolubara“. Organizovao je i bolnički kurs za pomoćno bolničko osoblje na kom se osposobilo stotinak ljudi.
Prema njegovoj želji, 1930. godine, u Valjevskoj gimnaziji osnovan je Fond dr Jordana Stajića iz koga su za Sv. Savu nagrađivani najbolji učenički i studentski književni radovi.
Osnovao je Vojno-higijenski zavod, značajno je unapredio vojno-sanitetsku službu, pokrenuo i izdavanje Vojno-sanitetskog glasnika. Posle penzionisanja radio je u Društvu crvenog krsta i u Ligi protiv tuberkuloze. Bio je učesnik Prvog kongresa srpskih lekara i prirodnjaka 1904. godine i Prvog jugoslovenskog sastanka za operativnu medicinu 1911. godine.
Kako piše vranjenet.rs, Jordan Stajić stanovao je u zgradi koju je podigao 1931. godine u Kosovskoj ulici, u Beogradu. Oženio se Jelenom i živeo je sa njom i troje dece: Vojinom, Olgom i Vladislavom. Zgrada i danas postoji u Kosovskoj br. 34, a u njoj žive potomci dr Jordana.
Jordan Stajić preminuo je 28. januara 1949. godine u Beogradu u 81. godini života.
Nema komentara