Novosadska racija: Januarski užas koji ne smemo zaboraviti

Novosadska racija

Januar 1942. godine. Zima je bila snažna, a mraz je pustošio sve pred sobom, baš kao i sile Osovine. Drugi svetski rat je besneo i danonoćno odnosio bezbroj žrtava. Taj januar će Vojvodina zauvek pamtiti. Novosadska racija se odigrala baš u periodu između 21. i 23. januara. U ta tri dana racije u vodama Dunava nestalo je 1.300 Novosađana. Ukupan broj nestalih tokom pogroma procenjen je na oko 4.500.

Novosadska racija je počela „benignim“ proglasom

Već u šest ujutru ceo Novi Sad bio je izlepljen plakatima. Početak racije je proglašen sledećim rečima mađarskog komandanta Jožefa Grašija.

„Pošto se na području Novog Sada kriju razna sumnjiva lica kao i velika količina oružja, to je Ministarstvo vojske naredilo da se održi pretres svih stanova kao i legitimisanje svih lica. Naređuje se građanima koji kod sebe imaju kakvog oružja, da ga odmah predaju najbližoj komandi. Naređuje se da se svako zadržava u stanu gde je prijavljen. Slobodno kretanje dozvoljava se samo državnim činovnicima, fabričkim radnicima kao i svakom građaninu koliko mu je potrebno da nabavi najnužnije životne namirnice za određeni dan. U svakom slučaju svako mora raspolagati sa potrebnom legitimacijom, a kretanje je dozvoljeno samo sredinom ulice. Žaluzije na prozorima moraju biti spuštene i ne sme se gledati na ulicu. Kod koga se bude našlo sakriveno oružje, ili ko bude kod sebe držao sumnjiva lica, taj će biti izveden pred vojni sud.“

Prilično „blage“ reči ispisane na plakatima po celom gradu nisu nagoveštavale užas koji je čekao stanovnike Novog Sada. „Racija“ je zapravo predstavljala masovna ubistva i zverstva nad Srbima i Jevrejima, u cilju njihovog potpunog uništenja.

Dani krvavog leda na Dunavu

Istog jutra honvedi (mađarski vojnici) blokirali su sve ulice Novog Sada i počeli da „pretresaju“ građane. Iz Rumenačke ulice većina stanovništva odvedena je kamionima na čuveni Štrand. Neke su ubijali već na ulici, a neke su terali da legnu u sneg sa ispruženim rukama i tada ih ubijali iz pušaka. Porodica Kolarov je tom prilikom gotovo u potpunosti zatrta – ubijeno je čak devet članova, a ostala je samo mala Aleksandra. Trinaestogodišnju devojčicu je mađarski oficir naterao da vuče leševe svojih roditelja na ulicu, kako bi ih utovarili na kamione. Petoro nedoraslih sinova Jelene Jovandić ubili su samo zato što su mališani rekli da su pravoslavne vere.

Iz Miletićeve ulice Srbi i Jevreji dovođeni su u grupama. Bilo im je naređivano da kleknu u sneg, a onda im je pucano u leđa. Nove grupe dovedenih morali su da stanu ispred ubijenih komšija, a onda su i oni ubijani. Dovođeni su muškarci, žene, deca, pa čak i bebe u naručju majki.

Pre nego što bi ih odvukli u kamione, vojnici su sa leševa skidali bunde, cipele i sve ostale vredne stvari.

Pokolj u Novom Sadu 1942. godine; foto: Wikipedia.com

Stravični masakr na čuvenoj plaži

Na obalu Dunava je 23. januara dovedena velika grupa muškaraca, žena i dece. Tu su ubijani pucnjevima iz puške i mitraljeza. Posle toga su ih vojnici vukli za noge do same obale i bacali pod led. Stravični masakr gledali su mornari sa broda Korona koji je plovio između jedne i druge obale. Pričali su da im je masa leševa veoma otežavala plovidbu.

Istog dana je u kasarnu dovedena velika grupa ljudi. Svi su pobijeni. Dok su leševi ležali na zemlji, oficir se prodrao na vojnike da što pre sklone „crkotine“ da ih više ne gleda. Vojnici su ponosno pričali kako su leševima sekli prste i skidali prstenje. Krvave mrlje i delovi tela dugo su čišćeni iz dvorišta kasarne.

Iz svih delova grada dovoženi su na Štrand Srbi i Jevreji. Pred ulaz u plažu postrojavani su u kolone i tako su čekali da ih uvedu na plažu, odakle su se čuli pucnjevi i zapomaganje. Žrtve su padale u vodu, a one koje su pale na obalu, vojnici su gurali pod led. Posmatrači sa druge obale tvrde da je ubijano petnaestoro ljudi u minutu.

Novosadska racija
Foto: Oseti Srbiju

Šta je bilo sa honvedskim zločincima?

Racija je bila rezultat dobro smišljene i dugo pripremane akcije. U njoj su učestvovali brojni najviši vojni i civilni funkcioneri Mađarske.

Među njima su bili: načelnik Mađarskog kraljevskog generalštaba Ferenc Sombathelji, ministar unutrašnjih poslova Ferenc Keresteš Fišer, ministar narodne odbrane Karolj Barta, predsednik mađarske vlade dr Laslo Bardoši i regent i vrhovni komandant svih oružanih snaga Mađarske Mikloš Horti.

Neposredni izvršioci bili su general-potpukovnik Ferenc Feketehalmi-Cajdner, vrhovni rukovodilac racije, pukovnik Laslo Deak, rukovodilac racije u mestima Šajkaške i Bečeju i pukovnik Jožef Graši, komandant snaga koje su vršile raciju u Novom Sadu.

Među zločincima je bio i Šandor Kepiro…

Šandor Kepiro, bivši kapetan mađarske okupacione žandarmerije osuđen je i ponovo optužen za učešće u ubistvima Srba, Jevreja i Roma tokom Novosadske racije. Nalazio se na prvom mestu najtraženijih ratnih zločinaca Centra Simon Vizental. Optužen je da je lično odgovoran za smrt najmanje 35 ljudi u Novosadskoj raciji. Sumnjiči se i za učešće u deportaciji novosadskih Jevreja u koncentracioni logor Aušvic 1944. godine.

Mađarski vojni sud ga je 1944. godine osudio na 10 godina zatvora zbog učešća u Novosadskoj raciji. Međutim, kad je Nemačka 1944. okupirala Mađarsku, fašistički režim ga je oslobodio.

Posle Drugog svetskog rata Kepiro je pobegao u Argentinu, da bi se u Mađarsku vratio 1996. Prema informacijama kojima raspolaže lovac na naciste Efraim Zurof, tužilaštvo Mađarske je Kepira u odsustvu ponovo osudilo 1946. godine.

Novosadska racija
Foto: Oseti Srbiju

Kepiru se sudilo 2011. godine. Suđenje je na neko vreme bilo prekinuto, jer je Šandor tada imao 97 godina i tvrdio je da „njegov mozak ne može da shvati o čemu se u sudnici govori“. Sud u Budimpešti presudio je 18. jula iste godine da Kepiro nije kriv za ratni zločin tokom zloglasne Novosadske racije u januaru 1942. godine. Njegova smrt je sprečila ulaganje žalbe na oslobađajuću presudu mađarskog suda.

Spomenik u Novom Sadu

U Novom Sadu, na keju koji danas nosi ime Kej Žrtava racije podignuta je bronzana kompozicija „Porodica“. Spomenik visok četiri metara posvećen je žrtvama palim u ratu od 1941. do 1945. godine. Rad je vajara Jovana Soldatovića i otkriven je 1971. godine.

Početkom 1992. godine spomenik je upotpunjen sa još 78 bronzanih ploča koje je izradio isti vajar. Na četiri ploče (tri sa tekstom na srpskom i jedna na hebrejskom jeziku) ispisane su osnovne informacije o događaju, a na 66 ploča imena ubijenih. Između ploča sa tekstovima ritmički su raspoređene ploče ukrašene simbolima Davidove zvezde (četiri ploče), krsta (dve) i ocila (jedna). Ispod spomenika se nalaze ploče sa tekstovima na srpskom, mađarskom, slovačkom i hebrejskom jeziku.

Novosadska racija
Foto: Oseti Srbiju
Novosadska racija
Foto: Oseti Srbiju

Možda vam se svidi

Komentari (2)

  • Da se NE zaboravi 6 godina pre Odgovor

    VEČNA SLAVA ŽRTVAMA RACIJE!

  • Rade 6 godina pre Odgovor

    NEKA IM JE LAKA CRNA ZEMLJA I NEKA IM BOG DUŠU PROSTI.
    Vojvodina je Srbska zemlja natopljena krvlju.Nažalost,Titovi komunisti su je proglasili autonomijom a o žrtvama nije smelo da se govori, da se tobože Mađari i Hrvati ne uvrede.
    VRATIMO VOJVODINU SRBIJI !