Nije mu mnogo trebalo da osvoji male ekrane i pozorišne daske i da privuče pažnju publike. Visok, markantan mladić, prodornog pogleda i trebinjskog akcenta sve je zastupljeniji u domaćim produkcijama. Jovan Jovanović, pulen čuvenog glumca Dragana Petrovića, trenutno igra u dve domaće serije. Gledamo ga u Bjelogrlićevom projektu „Žigosani u reketu“, kao i u četvrtoj sezoni „Vojne akademije“.
Mladi glumac Jovan Jovanović pričao je za „Oseti Srbiju“ o glumi i glumačkim velikanima, kao i o tome kako se snašao u radu sa onima kojima se dugo divio.
- Kakav je Dragan Petrović Pele kao profesor? Šta je najvažnije čemu Vas je do sad naučio?
Izuzetno posvećen i predan profesor. Čovjek koji razumije mlade ljude. Mnogo toga sam naučio od njega za ove četiri godine. Dosta toga na fakultetu, a dobar dio i na sceni, igrajući sa njim u predstavi „Hipnoza jedne ljubavi“ u kojoj sam alternacija kolegama Urošu Jakovljeviću i Ivanu Mihailoviću. Teško da bih mogao izvagati ili izdvojiti šta je to najvažnije, ali ono što mi je ostalo najurezanije jeste to da je gluma maraton a ne sprint na sto metara. I da zbog toga konstantno treba unapređivati svoja glumačka znanja. U slučaju da to izostane postoji velika mogućnost da ćemo trku završiti mnogo prije vremena.
JOVAN JOVANOVIĆ: „Kad sam pogriješiš, shvatiš, pa nećeš ponoviti“
- Najpre uloga u „Senkama nad Balkanom“, a onda fantastičan „Slepi putnik na brodu ludaka“… Kako je raditi sa Bjelogrlićem, Markovićem i starijim, poznatim kolegama glumcima?
Velika je privilegija. Naročito već na drugoj godini fakulteta. Nekako vam djeluje nestvarno da sarađujete sa ljudima kojima ste se do juče divili preko TV-a. A sada je, eto, došao momenat da sa njima razmijenite po koju rečenicu u kadru. Za sada sam imao veliku sreću da sam sarađivao sa ljudima koji imaju razumijevanja za moje neiskustvo i koji moje mišljenje ne umanjuju samo zbog toga što sam još uvijek student onoga u čemu oni praktično doktoriraju.
- Koji savet starijih kolega Vam je najviše prijao i najviše pomogao do sada?
„Slušaj to što ti kaže Jovan Jovanović iz Trebinja. Slušaj sebe. Tvoj kantar je bitan.“
I jeste. Nekako kad sam pogriješiš, shvatiš, pa nećeš ponoviti. A kada pustiš druge da udaraju u ogradu tvojom glavom, teško da ćeš nešto naučiti.
- U seriji „Žigosani u reketu“igrate Gorana, košarkaša intelektualca koji dolazi u KK Radnik. Tumačeći ovaj lik, sa kojim našim košarkašem biste ga najradije uporedili?
Goran je student mašinstva koji se košarci nikada nije do kraja posvetio baš iz razloga što je morao da ispuni očekivanja koja mu je otac nametnuo. A ta očekivanja su vezana za fakultet. I tako dolazi u Beograd da igra košarku i uporedo studira. Koliko je to izvodljivo, naročito kada imate tri cimera, pitanje je. Ali vjerujem da će to negdje i učiniti ovu seriju zanimljivom. Konstantne razmirice među četiri potpuno različita mlada čovjeka. Nisam se kretao puno u društvu naših košarkaša, tako da ne znam da li postoji neki nalik Goranu.
Ako vam se sviđaju naše priče, LAJKUJTE Fejsbuk stranicu „Oseti Srbiju“ kako biste dobijali obaveštenja o našim novim tekstovima 🙂

Uniforma donosi veću dozu odgovornosti
- Četvrta sezona „Vojne akademije“ donela je na male ekrane i lik Gvozdena Savića. Da li Vam je bilo teško da postanete vojnik pred kamerama i kakav je osećaj nositi uniformu?
Pa nije bilo lako. Čim obučete uniformu, osjećate i veću dozu odgovornosti. Bilo je napornih terenskih snimanja ali, opet, to nije ništa naspram iskustva koje čovjek ponese sa tako velikog projekta. U svakom slučaju je to prilika koja mi je mnogo značila.
- Koju ćete anegdotu sa snimanja zauvek pamtiti?
Došao sam prvi dan na snimanje „Slepog putnika na brodu ludaka“ što je ujedno bio i prvi snimajući dan u mom životu. Igor Đorđević i ja stali
smo na pozicije da snimamo, a iz režije mi je Goran Marković doviknuo da se pronađem u svjetlu. Ja u tom trenutku stvarno nisam znao šta to znači, zvučalo mi je kao neka komplikovana formula iz fizike. Onako sav pojeden od treme i sopstvene nesigurnosti, rekoh da ne znam šta to znači. Veliki Goran je došao do mene, poveo me do stiropora koji je bio na zemlji i rekao mi da to tu stoji da bi bacalo odsjaj na moje lice. Tada shvatih da je bilo vrlo jednostavno. I eto, sada znam da se pronađem u svjetlu, a trudim se da ni kolegama njihovo ne pokrivam. 😊

- Preporučite čitaocima tri destinacije u Srbiji koje, prema Vašem mišljenju, svako treba da vidi i oseti.
Prva destinacija koju bih preporučio je svakako Novi Pazar. Tu sam bio prošle godine u gostima kod svojih drugara sa klase. I moram priznati da takvo gostoprimstvo malo gdje možete doživjeti. Ljudi su izuzetno srdačni, predusretljivi. Hrana je predivna. O prirodi i kulturnom nasleđu ne treba puno ni govoriti. Treba doživjeti.
Druga destinacija je Zlatibor. Tamo idem kod svog prijatelja Luke. Doduše, volim da odem u ljetnjim mjesecima. Te duge i predivne šetnje po prirodi i neopisive ljetnje noći u kojima je jorgan neophodan pravi su spas kada dođete iz gradskih +40 stepeni.
Treća destinacija se ne nalazi u Srbiji. Ali je relativno blizu. Trebinje, nije što je moje, ali mislim da je destinacija koju vrijedi posjetiti. Što zbog klime, što zbog hrane, što zbog ljudi, što zbog blizine mora… Da ne odugovlačim. Dođite.
Zabranjeno preuzimanje, kopiranje ili bilo kakvo drugo korišćenje teksta ili fotografija bez dozvole sajta Oseti Srbiju. Pročitajte Uslove korišćenja.
Nema komentara