Nastanak nacionalne kuhinje možemo pratiti od dinastije Nemanjića. Tokom celog srednjeg veka postoje pisani tragovi o tome šta se jelo u Srbiji. Srpske velmože ženile su dame iz Vizantije i sa evropskih dvorova, a one su u Srbiju donosile kulturu oblačenja, higijene i… recepte. Hrana je postala drugačija i raznovrsnija. Tako se na dvoru Nemanjića služio kavijar od morune sa Dunava, sveža riba iz Jadranskog mora, pečenje se začinjavalo belim lukom i aromatičnim biljem. Jela se i čorba kiselica o kojoj mi danas pričamo.
Postoji nekoliko različitih recepata za kiselicu. Jedan je maltene klasična bakina čorba od povrća, druga je čorba od rasola i bundevinog ulja, koju pominje sajt Muzej u loncu. Ponudićemo vam sve varijante, a vi isprobajte koji vam se više dopada.
Kiselica sa povrćem
Očistite i operite dva veća krompira, dve šargarepe i jednu zelenu papriku. Iseckajte povrće na sitne kockice, nalijte litrom vode i stavite da se krčka. Kad povrće omeška, posolite i pobiberite čorbu. Potom, razmutite kašiku brašna u 200ml soka od paradajza, pa to umešajte u čorbu. Sačekajte da provri, sklonite sa vatre i poslužite ukrašeno svežim peršunom.
U nekim delovima Srbije priča se da je kiselica zapravo čorba od cibere – soka od mekinja prelivenih vrelom vodom. Taj sok koristio se umesto vode u čorbi od povrća.
Kiselica sa bundevinim uljem
Pomešati šoljicu rasola i dve šoljice vode. Kad ta mešavina provri, dodati alevu papriku i posoliti po ukusu. Potom polako dodati umućena jaja (broj jaja po želji). Na kraju sipati ulje od bundevinih semenki.
Nema komentara