Milan Kašanin i njegov brat Radivoj nosili su majčino prezime. Anka Kašanin nikada se nije udala za njihovog oca Nikolu Popovića. Dečaci su upisani u matične knjige rođenih pod njenim prezimenom. Rođeni su u siromašnoj seljačkoj porodici, ali obojica su izrasla u visokoobrazovane i važne ličnosti naše istorije.
Radivoj je bio matematičar i čuveni profesor Univerziteta u Beogradu. Milan Kašanin je na Sorboni 1923. godine diplomirao istoriju umetnosti. Doktorirao je u Beogradu, tezom “Bela crkva Karanska”, o jednoj od najzanimljivijih svetinja u Srbiji.
Čim je doktorirao, knez Pavle ga bira za direktora svog Muzeja savremene umetnosti koji se tada nalazio u Konaku kneginje Ljubice. Sedam godina kasnije, Kašanin postaje direktor novoosnovanog Muzeja kneza Pavla (današnji Narodni muzej) koji se nalazio u palati u kojoj je danas Predsedništvo. Radi formiranja umetničke zbirke ovog muzeja, Kašanin je putovao po Evropi i pisao brojne putopise. Objavljivani su u Politici, Srpskom književnom glasniku, pa kasnije i u zbirci “Pronađene stvari”.
Milan Kašanin – direktor koji pešači pod bombama
Za vreme okupacije, Muzej je vegetirao, ali to Kašanina nije sprečavalo da svakodnevno boravi u njemu. Sve i kada se njegova porodica zbog bombardovanja sklonila u Žarkovo, ovaj hrabri i posvećeni čovek pešačio je do Muzeja. Zahvaljujući njemu i njegovom časnom i poštenom radu, nijedan eksponat nije nestao iz Muzeja. Mnoge je čak i spasio – poput, na primer, zastava srpskih pukova.
– Preneo ih je iz Topole u Beograd i tajno zazidao u Muzeju. Miroslavljevo jevanđelje je propisno zaštitio, položio ga u sanduk pun peska i spasao ga tako što je sanduk ostavio u hodniku banke, a ne u trezoru za koji je pretpostavljao da je prvo mesto koje bi okupator pregledao – kaže u jednom intervjuu njegova ćerka Marina Bojić.
Oktobra 1944. godine, tokom borbi za Beograd, kuća Milana Kašanina je uništena, sravnjena sa zemljom. Tri dana borbi porodica Kašanin provela je u podrumu nekoliko kuća dalje od njihove, bez hrane i vode. U vatri nestaje njegova biblioteka, slike… pa i rukopis za njegovu kultnu knjigu “Srpska književnost u srednjem veku”. Naravno, uspeo je da je ponovo napiše i objavi 1975. godine, na neponovljiv način opisujući šta se sve krije u staroj srpskoj književnosti.
Kasnije dobijaju skroman stan u Hilandarskoj ulici, gde je cela porodica praktično živela u kuhinji. Supruga je kuvala, četvoro dece je učilo, a Milan Kašanin pisao je klečeći, ogrnut tuđim zimskim kaputom. I, kako kaže njegova ćerka, „nikada se nije žalio“.
Dva meseca posle oslobođenja, oteran je u penziju i narednih osam godina, Kašanin živi u velikoj nemilosti. Svi su se čudili kako je taj period uopšte i preživeo. Malo ko je znao da je Milan inkognito pisao za rubriku “Da li ste znali” u “Politici”.
Odlučno “NE” Vaska Pope
Godine 1953, ponovo pridobija milost vlasti kada ga vraćaju iz penzije da bi osnovao Galeriju fresaka. Međutim, ni onda nije bio u potpunosti prihvaćen.
Šest važnih odlikovanja nije bilo dovoljno da se ovaj intelektualac poštuje koliko zaslužuje. Orden Sv. Save (V, III i I reda), orden Jugoslovenske krune IV reda (1936), orden Legije časti IV reda (1936), poljski orden ‘Polonia Restituta’, danski orden III reda, holandski orden IV reda… Ništa to nije bilo dovoljno da bi, na primer, Kašanin bio primljen u Srpsku akademiju nauka i umetnosti.
Njegov izbor sprečio je veliki srpski pesnik Vasko Popa, rekavši da je Kašanin četnik. Iako je poštovao i voleo Kašanina, odanost Partiji bila je mnogo jača.
Novopečeni narodi iz Austro-ugarske koji su postali republike 43.u Jajcu, kada pominju nas srbe kažu, ćetnici.Tako da ništa loše nije rekao Vasko Popa za Milana Kašanina to što je Četnik.U partizanima je bilo rumuna,albanaca,hrvata…tako da je on sve ono što nije Četnik.
Hvala uredništvu „OSETI SRBIJU“ na divnom tekstu.
PRELEPO ,POUČNO
Ovakve tekstove treba što više plasirati, da bi upoznali znamenite ljude Srbije.